<body>
Bukowski je tata, a vi nedostojni sinovi









14.12.2017.

Kako je krasno što je Marija Šerifović rekla: "Bože, pljuni me."

Savršen odgovor na mnoštvo događaja oko nas.

14.12.2017.

blah

Postoji pregršt finih priča koje bih vam mogao ispričati, ali je moje pero isuviše lijeno. Nije do mene.

13.12.2017.

Bilo bi

Bilo bi lijepo da ja ustanem oko 1. Jer mi san treba trenutno, a ne unaprijed. Ali ću produžiti sve do zore, mislim, poznavajući sebe.

12.12.2017.

Naglašavanje

Neki ljudi imaju onaj fazon naglašavanja imena kad ti se obraćaju. Najprije ti bude iznenađujuće, pa se pomiješa čak i sa prijatnim, ali poslije se pitaš "gdje si naučio ovaj fazon?", da bi na kraju završio sa mišlju "jebo li te čiča, prestani da me sa univerzalnim pravilom dopadanja drugoj strani kao oduševljavaš".

Imao sam par takvih situacija.
Obično su to iskusni trgovci, ili direktori, ili neko ko čita knjige sa takvim savjetima, uglavnom.

12.12.2017.

Šta sve ne?

Jučer joj je bio rođendan. Njen dvadeset i šesti. Kad mi je rekla kada joj je, tada - a davno je to bilo, prije tri godine pa i više od toga - rekao sam: "Kosmička pravda!", pa je ona pitala zašto to kažem. "Meni mnogo iritantan tip", rekao sam, "rođen je baš na taj dan. Sad vidim da je i neko meni mnogo drag rođen na isti datum, pa se ravnoteža Univerzuma vidi i ovdje." Smijala se... Bar mislim da se smijala.

Kad je bio moj rođendan, rekao sam sebi: "Dvadeset i tri su ti. To su godine kad te ona upoznala." Mada nisam vidio ništa posebno u tim godinama. Taj dan sam sebi rekao: "Daj, ne možeš se više zajebavati. 23. Ej!" I to me držalo par sati i onda sam na to zaboravio.

Te prve godine našega poznanstva, poslao sam joj SMS, rekavši: "Sretan rođendan, A." Držao sam da je najtrezvenije biti hladan. Da je to najbolji izbor. Ali, svaki izbor je bio... loš. Sterilan. Mijenjao sam, kako su mjeseci i godine išle, i pristup, i temu i sve, ali je odgovor navijek bio isti. Tišina koja se može rezati testerom.

Znate za onu zajebanciju "Udat ću se u onoga ko mi pošalje mail kad ga budem blokirala na svakom drugom mogućem mjestu"? To... pa, ne radi.

Početkom novembra, stariji prijatelj mi je otvarao oči. Govorio je mudro, ali sam i dalje bio poprilično slijep. Mislim da sam tek nekoliko dana docnije progledao. Rekao sam: "Tip je u pravu. Pravim budalu od sebe."

Sada sebi govorim, banalizirajući Sve: "There's plenty of fish in the sea." Ali, ne vjerujem sebi baš kada to kažem. Moje glasnice nisu satkane od istinskog uvjerenja kada ih koristim da kažem to. Malo je bolje, mislim, kada se baci pogled na neke početke, ali je to daleko od savršenstva.

Nisam, recimo, paćeničke pjesme, koje pozivaju na rezanje vena, pustio već četrdeset dana. To bih prije činio, povremeno. Misleći kako je samo ova ljubav prava, a da su ostale tek... nešto. Nisam pustio, jer bih smatrao da pljujem svoje odluke i novi smjer u životu. Nisam odonda otkad sam najzad progledao. Ovaj put istinskim očima, mogućno je.

Samo... neke ožiljke mi, naprosto, volimo. Ne bismo ih brisali. Da se nisu ni zbili, ne bismo znali šta danas znamo... kako se život malo kad osvrće na... naše želje.

A vjerovatno je i bolje tako.

11.12.2017.

Most of the time...

...I'm just sick. Sick of the people, their behavior, their character and their acting. They're terrible and not fine at all. Majority of them. What shall I do? Not much. It's not good for me to keep this attitude, but I'm just fucking sick. So, I have to change my view.

It always goes like that. Their topics are terrible, shallow and lame. Oh. Take me to Nowhere.

09.12.2017.

eo vam nešto davno pisano

"Stajati na bodljikavom kamenu izbor je najlošiji od svih. Ti moraš da odvučeš sebe u nebo koje odzvanja pjesmom drugojačijih ptica; neki drugi glasovi da ulaze u tvoje uši i ti da postaneš neko u čiji lik trčiš. To ne mogu svi; potrebna je posebna obuća za posebna putovanja. I ne samo to; moraš da računaš hranu, vodu, rezervnu odjeću i moraš da pojačaš u sopstvenim ušima zvukove koje navijaju protiv tebe,  zbog sebe. Svi od njih su podjednako važni. Tišina samo ne navija ni za koga. To je najtužniji zvuk od svih. Nedostatak glasova svjedoči odsustvo spektakla; to vrijeđa publiku."

dio nekog davnašnjeg teksta, parče jednog šireg konteksta

08.12.2017.

...

Živ. I relativno zdrav.

07.12.2017.

Sricanje slova

Kada pišem, nastojim da to ne bude nešto prolazno u pogledu "mode". Tako, čovjek može da ispiše nešto nevjerovatno dobro, a da se ono tiče nečeg prolaznog, što će ubrzo izlapiti i prestati biti iole vrijedno (ponovnog) čitanja. Treba težiti nečem svevremenskom, univerzalnom i sveprimjenjivom, ako je moguće. Govorim za pisanje inače.

Blog je odušak, neko to dobro reče onomad u nekom od komentara. Poppins, mislim. Ne vidim smisao prosipanja mudrosti na ovoj platformi. Imaš knjige, tomove istih, predavanja - na sve što te zanima. Ovo nije i valjda ne bi trebala biti takva stvar.

A kad je riječ o mom dnevniku, tu se piše svašta. I tu je kvalitet klimav, a nije da nema dobrih rečenica, već onako okvirno govoreći. To je ionako samo za moje oči. CIljevi pisanja su različiti; cilj dnevnika nije da se bude lirski odvažan i upečatljiv. Sve je to svačijoj pameti znano, no ja samo izgovaram pomišljeno.

Poeme, recimo, znaju biti vraški teške za ispisati. Uvijek se može nešto napisati, ali kad si tip osobe koja je svoj najveći kritičar, onda je veliki izazov zadovoljiti sebe. I stvar s njima je što ne možeš na silu, kao što sa prozom (možda i nekako) možeš.

Nisam kvantitativno, žao mi je to priznati, na zavidnom nivou. Neću reći kako furam kvalitet ispred kvantiteta. Zapravo, najmimpresivnija je opcija, jasno, kada si i kvantitativno i kvalitativno dobar. Tako mnogo svog poštovanja trošim kada otkrijem kako je neki slikar naslikao na hiljade djela, a ne njih pedeset, šta ti znam. Ili kad je pisac bio nesvakidašnje dobar, a pritom je napisao barem deset djela. Deset je već fina brojka, nije siromašna.

Bit ću odvažan pa reći kako: nikad ništa nije teško. Glavna diferencijacija između stvari je: zanimljive su ili nisu.

Preći ćeš kilometre, ako ti je zanimljivo, ali nećeš ustati dograbiti daljinski koji je dva koraka daleko od tebe.

...

Uzroci su bitniji od posljedica.

06.12.2017.

Jašta

Nešto mi glupo da večer prođe a ne objavim ništa.

Tek toliko.


Stariji postovi