<body>
Söyle, kardeş?









10.01.2019.

08.02.2017.

Nesagledivo je mnoštvo stvari kojih se treba kloniti. Počevši od izbjegavanja dokolice, preko bespotrebne lijenosti, pa do sitnih igrarija, onih bespotrebnih, u svom životu.

Mi, kako nam se to već čini, znamo sve što se ima za znati, a uvijek, kao u pravilu, izostaju volšebne nam promjene. Pitati se šta to nije potaman u našoj zbilji nije ništa drugo doli grebanje površine. Mudrost je znati da su problemi utkani u korijenje; nikada u grane ili plodove stabla. Stoga je potrebno kopati do žila - a to je najmrži dio posla svima - jer se samo tako dopire do problema oči u oči. 

Nama nikada nije mrsko niti teško prostrijeliti naše protivnike metkom smrti - kad su oni već ispred nas - štaviše; pričinja nam iznimnu zadovoljštinu opaliti takav metak u njihovo srce, ali se svi libimo traganja takvih protivnika, potencijalnih ubica; jer, oni će ubiti nas vremenom i pasivnošću ukoliko mi njih ne preduhitrimo. 

Pa opet, imajući sve to na umu, mi sasvim ugodno spavamo i ne trzamo se noću; zadojeni smo bezrazložnim optimizmom i suludom nadom. Bila bi tuga saznati da nas je baš taj neopravdani optimizam udušio jastukom u snu, dok smo mi duboko spavali, ne sluteći ništa loše. 

A svačijem znanju je poznato to da je vrijeme užasan gospodar, a izvrstan sluga. Baš kao i novac. Zbog toga, i zbog koječega drugog potrebno je uvijek čekati nešto što je po svojoj prirodi dobro, a ne rđavo, i veseliti se svaki put kada na to čak i pomislimo. 

Naše sreće i zadovoljstva ne bi trebali biti iznenadni i neočekivani; dapače! To bi značilo da mi nismo pa ni najmanje zaslužni za tu usrećenost i da neko drugi, pored svoje sudbine, kroji i našu. Iako se može činiti kao sasvim prihvatljiva stvar, ukoliko se dobro i valjano promisli, uočit će se nepovoljnost takvog razmišljanja i predavanja sudbini. 
Kada se sve stvari poput karata iz pomiješanosti vrate u pređašnje, raspoređeno stanje, uviđa se ono što se u haosu nikako ne može. Velika je razlika gledati stvari iz podnožja planine i sa njezinoga vrha; samo se u drugom slučaju daju vidjeti obje stvari - kako podnožje, tako i vrh. 

Biti slijep ne znači imati oči koje ne vide; biti slijep znači žmiriti unutrašnjim okom na sva zbivanja oko nas, pa i u nama.

09.01.2019.

07.02.2017. [2]

"Nije uvijek nužno kazati nešto iscjeljujuće. Ponekad je dovoljno samo se pojaviti, kao ja sad. Rijetkost je da kursor titra ispred mojih očiju, a to je upravo sad. Ovdje sam jer to želim biti - zbog osjećaja ugode - ne zbog toga jer imam nešto reći, premda to obično činim kada sam ovdje. 

Zaista, htijenje da se promijeni nešto treba da se manifestuje u načinu govora, delanja, ali prije svega toga - misli. Treba se vratiti autentičnom sebi. B.V. je znao šta želi, unatoč neznanju kako da dopre do ostvarenja svojih želja. Jer, ja sam danas zbog onoga što sam bio jučer. I zaželjeh se takvog sebe, on je imao mnoštvo vizija, a bile su dobre, uz to.
*Nemam pojma ko je referirani B.V. sada kad čitam.

Radujem se što ćemo uskoro pričati o koječemu starom, pa i novom možda. Na lijep si način uzvratio na vrijeđanje, teško da je moglo bolje ispasti. 

Psi su posvuda, a ti nosiš dobro meso, eto zašto laju. Ne skidaju svoje maske da im vidiš pseća lica dok ne učiniš ono što bi psa nagnalo da bude odan svom psećem liku i obličju. Samo, svijet bi bio tužan bez njihovih laveža, tišina bi bila gnusna za slušati i pronalazili bismo kojekakve druge zanimacije da nas trgnu iz prividne osviještenosti. 

Ovako, zna se za šta su psi. Pa i ako ujedu, postoje injekcije koje će spriječiti njihov pseći otrov. I premija takvog iskustva bit će dobavljanje pištolja za sve što tek dolazi. 

Ne smijemo se ljutiti na pse, no moramo činiti sve što je moguće da prozremo njihovu pseću prirodu i da se na valjan način distanciramo od njihovih poganih čeljusti. Ne fizički, jasno. Stvarnički. 

"Av-av!", zavijaju, čim upreš u prava dugmad. Oni jesu otrovni - no, ko zaista drži konce ove igre?"
08.01.2019.

07.02.2017.

Moja tipkovnica mi predlaže, nudi da započnem rečenicu sa "Prezirem ljude", i, ne bi ona suviše u krivu ni bila, no istina je, pak, nešto drugačija od toga. Ja prezirem svoje podudarnosti s njima, a u tome postoji razlika. Nadalje, sasvim izvjesnim se pokazuje da je određena stagnacija i apstiniranje od starih popločanih navika - dobrodošla, i nije, kako bi se to na prvu već činilo - kobna. Štaviše, ovakvo odmicanje je činilo da se na bolje načine porine u sebe, i da se stare, loše stvari, sada podrivaju na drugačije načine. Bolje, nadati se. 

Stara navika - koja je trajala dosta dugo vrijeme - ne samo da nije bila dobra; bila je grozna, očajna; produkt same lijenosti i zakočene kreativnosti i želje da se iskaže i napiše nešto dobro.

...

Niko nije slobodniji od onoga koji je tek izašao iz zatvora; takav ne samo da sada ima slobodne ruke i noge - takav ima i nepotkresana krila, koja mu mirovanje i tjelesno nekretanje predočavaju kao paklenu patnju, od koje ovaj daje sve da pobjegne i da ga ni praška toga ne stigne i dotakne.

...

Presuda naših samih bića je u tome da smo posve zatvoreni u apsolutnoj nam slobodi, a tu smo se zatekli tako što smo krila, od premalenog trošenja doveli do zarđalosti. Poslije nogama i rukama vrištimo, proklinjemo zemlju, prikovanost na nju i zavidimo pticama; a iste te ptice nas žale, zbog prokockanosti najvažnijeg nam dara.

...

Živjeti sa sobom znači voljeti se; ne voljeti se dovoljno znači preživljavati, a enormna je razlika između preživljavanja i življenja. To tek poneko otkrije i shvati. 

Naposljetku, mi možemo sprovesti u zbilju tek ono za što čim svojim bićem vjerujemo da možemo. Takvo nas uvjerenje nagradi mogućnošću da to tada pretočimo i u stvarnost. 

Jer, svi naši padovi, nedosanjane želje i neosvojeni vrhovi nisu produkt viška straha, već manjka vjere.

03.01.2019.

thinker

Volim te, malena.

31.12.2018.

De facto

Nažalost po neke, milijuni dolara im neće izbiti mediokritet uma, držanja i njihovih riječi. Uteći će im siromaštvo, ali ono materijalno, jer se ono iz glave i toga ko su ne mijenja lako. Međutim, makar neće biti gladni.

30.12.2018.

mhm

Jeste, tako je, nisam prije gledao Pirate s Kariba. Jack Sparrow ima premoćne pokrete. Toliko. Volim ekscentričnost.

27.12.2018.

nova godina

U novu godinu ulazim tako što anfrendavam nepodobne, ili ih anfolovujem, ili im mjutiram storije po instaću, jer su im regularne objave dobre, ali smoriše besmislenim storijima.

Previše anglicizama, mda, no šta se može?

Njuši mi ovo na dobru predstojeću godinu. Onomad sam pročitao logične, smislene riječi, a svejedno su me pogodile. Bila je tema o dijetama; nije važno šta ti samo prolazi kroz usnu duplju, već i kroz, uši, oči... sve ono što konzumiramo - e, takvi smo, ili ćemo postati.

Vrijeme je da se šund šutne u ćošak.
25.12.2018.

(m)eh

Jesam jedini koji jednu stvar ne može raditi dulje od pet-deset minuta? Ali doslovno.

24.12.2018.

Audrey Hepburn

Nikad neću oprostiti rođaku što mi nije htio pokloniti, pa čak ni prodati portret-sliku od Audrey Hepburn, a on nije niti znao ko mu krasi zid, sve dok mu ja svojom impresijom nisam opisao o kakvoj se ženi radi.

23.12.2018.

Heh

Nikad ne viđam debele ribe sa odličnim, moćnim obrvama.
Nikad ne viđam ružne ribe sa sjajnim obrvama. Možda se zato i smatraju ružnim od strane drugih.


Noviji postovi | Stariji postovi