beats by dre cheap

Dan poslije ulaska u zaljubljene vode sa thinkericom

Noćas nisam imao sna. Čim bih oči sklopio, zamišljao bih kako me thinkerica zove. Ili mi nešto govori. Ili mi šalje poruku. Kako sam, tako, mogao da zaspim? Čitavu noć sam sanjao njene poruke od sinoć, i kad bih se probudio, korio bih sebe zašto ne spavam, kad je ona u snu, i kada je imam. Onda bih se silio ponovo zaspati, premda je sada i java mirisala krasno. Naprimjer, kad bih slušao Sade - uprkos tužnjikavosti kojom su te pjesme prožete u sebi - ja bih zamišljao samo lijepe slike sa njom. Noćas je malo omašila, pa je prilikom pisanja posta stavila ono slomljeno srce. Valjda se zbunila sirota, ili je to bila stvar navike. Ili se samo bojala da ću ja jednom otići i vjenčati se sa nekom Kolumbijkom, recimo? (Nemojte joj reći, ali, ljetos dok se održavalo Svjetsko prvenstvo u fudbalu u Rusiji, na trenutke bi kamera prikazala neke ljepotice koje strastveno i sa žarom navijaju za svoje nacionalnce, i ja bih se na tren uhvatio kako zamišljam da sam jednom u egzotičnoj zemlji sa jednom takvom ženom. Ali, o tome, njoj ni riječ.)

Elem, neću da joj zamjerim, kao što ni ona neće naći za shodno da zamjeri meni. Već su je neki pitali kakvo joj se ono gvožđe presijava sa prsta, a ona im je uskratila odgovor. Međutim, da su znali ko je mephisto, otišli bi na njegov profil ovdje i saznali bi istinu i porijeklo tog prstena. Dobro, iskren treba biti, pa priznati: imao sam nešto groša u džepovima (a za ljubav je uvijek poriv jak), pa sam thinkerici dao simboličan prsten u znaku početka naše ljubavi; neka se sa svakim pogledom na taj metal sjeti moje ljubavi, njene ljubavi... naše ljubavi.

Ali sam jutros, prethodno opijen i mamuran zbog njene ljubavi, ostao u krevetu, umjesto da idem na neki event gdje sam se prijavio volontirati. Trebalo je, znate, da ustanem rano, a kad sam to i učinio, samo sam sebe prekorio, jer sam je buđenjem odagnao iz snova, pa sam glatko odbacio ideju odlaženja na to poprište, i tjerao se ponovo u san kako bih se s njom tamo gledao. Ali, ona, ovaj put, više nije dolazila tamo. Možda joj nije bilo pravo što sam izradio ovu ekipu? Ah, thinkerice, thinkerice, zar je zaljubljen čovjek iole uračunjiv?!

I tako sam ustao u podne, i - postoji li ljepši način da se dan počne odmotavati od načina da se krenu sricati slova o voljenoj? Pa, ja ne poznajem bolji način, a ako vi jeste, vi ste opasni neljubavnici, a ja nisam dio vaše škvadre!

Ja se danas nadnaravno dobro osjećam i nutrina mi se smiješi, a ako vi i dalje ne znate zašto je to tako, pa, zna Ona.

Možda sad odem opet na neki počinak da je usnijem. Nisam odavno.

Söyle, kardeş?
http://oldyorktown.blogger.ba
08/11/2018 12:41